Neke od ostalih osnovnih tačaka moje filozofije mogla bih da rezimiram na sledeći način:
- To je samo misao, a ona podleže promeni.
Verujem da u životu sve započinje mišlju. Ma o čemu da je reč, naša iskustva su samo spoljni odrazi unutrašnjih misli. Čak i mržnja prema samom sebi zapravo je samo mržnja prema nečemu što mislite o sebi. Na primer, ako vam se javi misao koja glasi „Ja sam loša osoba“, slediće je osećanje mržnje prema samom sebi. Da niste pomislili to što ste pomislili, i prateći osećaj bi izostao. Misli podležu promenama. Svesno odaberite novu misao, na primer, „Ja sam divna osoba“. Promenite misao, i osećaj se menja. Svaka misao koja nam se javi učestvuje u stvaranju naše budućnosti.
- Snaga uvek leži u sadašnjem trenutku.
Sve što imamo jeste sadašnji trenutak. Ono što odlučimo da pomislimo, poverujemo ili kažemo upravo sada, formira iskustva koja ćemo imati sutra, sledeće nedelje, meseca, godine, i tako dalje. Kada se usredsredimo na svoje misli i uverenja u sadašnjem trenutku, birajući ih isto tako brižno kao da biramo poklon za nekog izuzetnog prijatelja, dobijamo novu snagu koja nam omogućava da usmerenja u našem životu budu naš sopstveni izbor. Ako smo okrenuti ka prošlosti, ne preostaje nam mnogo energije koju bismo mogli da uložimo u sadašnji trenutak. Ako, pak, živimo u budućnosti, znači da smo se udaljili od stvarnosti. Jedini stvarni trenutak jeste ovaj sadašnji. Proces naše promene započinje upravo sada.
- Moramo da se otrgnemo od prošlosti i da svima oprostimo.
Mi sami jesmo oni koji pate ako neprestano žalimo za prošlošću. Mi sami dajemo događajima i ljudima iz svoje prošlosti moć nad nama, i te iste situacije i ljudi drže nas u mentalnom ropstvu. Oni nastavljaju da nas kontrolišu ako se tvrdoglavo držimo „neoprostivog“. Upravo je zato rad na praštanju toliko važan. Praštanje – oslobađanje onih koji su nas povredili – jeste zapravo oslobađanje našeg povređenog identiteta. Na taj način bivamo oslobođeni iz tog nepotrebnog kruga bola, ljutnje i protivoptuživanja koje nas drži zarobljenicima sopstvene patnje. Mi ne opraštamo ono što nam je učinjeno, već onima koji su to učinili – opraštamo im njihovu patnju, zbunjenost, neveštost, očajanje i njihovu ljudskost. Tek kada ispoljimo svoja osećanja i oslobodimo ih se, tek tada možemo dalje.
- Naš um je uvek u vezi sa Jedinstvenim Beskonačnim Umom.
Sa tim Jedinstvenim Umom, tom Univerzalnom Moći koja nas je stvorila, povezuje nas iskra svetlosti u nama samima, naše Više ‘Ja’, Moć koja je unutar nas. Um koji je u nama je isti onaj Um koji upravlja svime što je živo. Naša briga jeste da naučimo Zakone Života i da se prema njima vladamo. Univerzalna Moć voli sve što je stvorila, ali nam istovremeno daje i slobodu da sami odlučujemo. To je Moć koja služi dobru, i Ona upravlja našim životom u potpunosti ako joj dozvolimo. Nije to moć koja je osvetoljubiva i koja kažnjava. Ona je zakon uzroka i posledica; čista ljubav, sloboda, razumevanje i saosećanje. Čeka nas smirena i nasmejana dok mi učimo kako da se s Njom povežemo. Važno je da život preusmerimo prema svom Višem ‘Ja’, jer kroz Njega primamo ono što je dobro.
Budite bezuslovni i velikodušni u ljubavi prema sebi. Hvalite sebe koliko god možete. Kada jednom shvatite da ste voljeni, ta će ljubav iz vas poteći u sve aspekte vašeg života, vraćajući vam se višestruko, opet i opet. Na taj način, ljubav koju gajite prema sebi doprineće izlečenju ove planete. Ozlojeđenost, strah, kriticizam i osećaj krivice prouzrokuju više problema od bilo čega drugog, ali mi možemo da promenimo obrasce razmišljanja, oprostimo sebi i drugima i naučimo kako da volimo sebe, pretvarajući tako ova destruktivna osećanja u stvar prošlosti.
- Svako od nas odlučuje da se u određenom trenutku i prostoru inkarnira na ovoj planeti i nauči lekcije koje će ga predvoditi na njegovom putu duhovne evolucije.
Verujem da smo svi mi na beskrajnom putovanju kroz večnost. Izaberemo pol, boju, državu, a onda se osvrenemo oko sebe u potrazi za parom savršenih roditelja koji će biti ‘slika i prilika’ našeg obrasca. Svi događaji u našem životu i svi pojedinci sa kojima se susrećemo, nauče nas nečemu vrednom.
Volite svoj život i sebe… kao i ja!
– Luiz L. Hej – 1995, Južna Kalifornija